Suština proseravanja
Hari Frankfurt:
“O proseravanju”
Vega Media
Novi Sad, 2006.
![]()
Neko ko se trudi da iznese ili sakrije činjenice pretpostavlja da zaista postoje činjenice koje su na neki način konačne i poznate. Njegov interes da kaže istinu ili laž, utemeljen je na pretpostavci da postoji razlika između pogrešnog i tačnog razumevanja stvari i da je bar povremeno moguće prepoznati razliku. Neko ko prestane da veruje u mogućnost da se prepoznaju određene tvrdnje kao istinite a druge kao lažne, može da ima samo dve mogućnosti. Prva je da se jednako uzdrži od napora da govori istinu i da obmanjuje. To bi značilo suzdržavanje od iznošenja bilo kakvih tvrdnji o činjenicama. Druga mogućnost je da i dalje opisuje stvari, ali to ne može biti ništa drugo nego proseravanje.
*
Proseravanje je neizbežno kadgod okolnosti traže od nekoga da govori, a da pri tom ne zna o čemu govori.Tako je proizvodnja proseravanja stimulisana svaki put kada obaveze ili prilike da čovek govori o nekoj temi prevazilaze njegovo znanje o činjenicama koje su relevantne za tu temu. Ovaj raskorak je učestao u javnom životu, gde su ljudi često podstaknuti – bilo sopstvenom željom bilo zahtevima drugih – da naširoko govore o stvarima u kojima su do izvesnog stepena neznalice. Tome veoma blliske situacije proizilaze iz vrlo rasprostranjenog uverenja da svaki odgovorni građanin u demokratiji mora da ima mišljenje o svemu, ili bar o svemu što se odnosi na vođenje poslova njegove zemlje…
Zanimljiv pokušaj da se uđe u suštinu jedne sveprisutne pojave, kako u javnom, tako i privatnom životu. Hari Frankfurt polazi od rečničkih definicija pojma proseravanja. Koristeći se određenjem Maksa Bleka o tome šta je muntanje, razgraničava proseravanje od ovog, i drugih sličnih pojmova, poput laganja, baljezganja, mlaćenja prazne slame… Analizirajući svaku od ponuđenih definicija, bilo muntanja, bilo proseravanja, Frankfurt određuje šta proseravanje jeste a šta nije, i dolazi do zaključka da je proseravanje veći protivinik istini nego laganje, jer se laganje određuje prema istini, popunjava prostor na koji bi ona trebalo da dođe, a proseravanje je prema njoj potpuno indiferentno.

A da zapalimo po cigaretu i cutimo?
(od)cutimo?
Jel to nešto na moj račun?
Nadam se da nije, jer u svakom slučaju ne bi bila istina.
Ja sam često primoran da pričam o svemu i svačemu, ali ja isto tako znam sve i svašta.
Uostalom, zato i jesam Funkcioner Vladajuće stranke Srbije.
Ma, ko je taj Frankfurt?
Šta on zna…
Znam pouzdano da bi se sa mnom menjao u svakom trenutku.
I pritom bi se obilno “proseravao”.
Što ja svakako ne činim.
Idem da večeram.
Sam.
Supruga mi je izašla sa Ženama Drugih Funkcionera.
Vrlo dobro, vrlo dobro… Postena knjiga. Ocigledno. Ali je malo i pojednostavljeno. Npr.:niko ne zna sve, nego svako zna ponesto o necemu. Neko vise, a neko manje. Recimo da neko poznaje geometriju “ovoliko”, a ovaj drugi npr. “ovolicko”. Granica kad tumacenje postaje proseravanje nije ista za obojicu. Kako onda odrediti granicu proseravanja? Prema znanju? Tesko. Jer onda ne bi bilo moguce prosiriti znanje…
Ili, ajde da se ne proseravam mnogo – jednostavno da pitam: Da l’ se Sokrat proseravao kad je rek’o: “Znam da nista ne znam”?
Ajde.
Moram procitati tu knjigu, možda i prestanem da se proseravam.
ne verujem da ta kniga može tako pedagoški da deluje… mi vrlo često stvari znamo uzrok i posledice ali nas to ne sprečava da ih činimo. tako je to i sa proseravanjem.
ja sam odlučio da se na suvo skidam sa proseravanja
Proseravanje je nepimeren i nemaštovit jezički oblik za naslov Frakfurtove duhovite knjige.Malo na prvu loptu i plitko urbano.
Da li vam je palo na um Baljezganje.
Proseravanje je nepimeren i nemaštovit jezički oblik za naslov Frankfurtove duhovite knjige.Malo na prvu loptu i plitko urbano.
Da li vam je palo na um Baljezganje.